Ujkan Colja Mekuli, gluhonijemi stanovnik Nokšića, bio je čovjek blage naravi, inteligentan i pronicljiv. Iako bez porodice, odlučio je da smrt dočeka u svojoj kamenoj kući pokrivenoj šindrom.
Živio je skromno, prodajući ljekovito bilje i brezove metle kako bi se prehranio. Iako mu je često nedostajalo sredstava, nikada nikome nije pružio ruku, uprkos pomoći darežljivih ljudi.
Posebnu strast imao je prema filmu. Iz sela je putovao dvanaest kilometara u oba pravca kako bi gledao projekcije u gradskom bioskopu u Plavu. Uvijek je sjedio na istom mjestu – peti red, broj 1 – koje je bilo rezervisano samo za njega. Tokom glavnih scena znao je da puca ćorcima iz pištolja, na svojstven način, oduševljavajući omladinu.
Njegova neobična životna priča inspirisala je ljude iz filmske industrije da snime kratkometražni film o njemu, koji je nagrađen.
